Putopis popraćen sa slikama i videom možete pogledati na http://www.stylefelix.com/g193.aspx
Priče o Istanbulu se sjećam još od djetinjstva, kada je moja susjeda putovala svojim autom iz Hrvatske do Istanbula kako bi tamo kupila jeftinu garderobu koju je švercala preko granice pa preprodava u Hrvatskoj, točnije u mom susjedstvu. Susjeda je prepričavala kako izgleda taj grad i razne dogodovštine s šverc rute Turska- Hrvatska. Ja sam se čudio i divio a moja baka je kupovala traperice od susjede za mene made in Turkey.
Od tada ( imao sam 10 godina) razmišljam kako ću otići u Istanbul. Prava prilika mi se pružila tek sa 35 godina, što mi je u neku ruku i tužno. Toliko čekati na neki san da se ispuni. No opet, gledam pozitivno…san se ispunio. Većini se uopće ne ispuni.
Ležim u krevetu u kasnim satima i kvrckam po kompjuteru, točnije pišem putopis. Još ljepše je to što ležim u hotelskoj sobi u Istanbulu. Pored mene košara sa svježim voćem koju smo dobili (stylefelix team ) u sobu kao hotelsku dobrodošlicu. Hotel je 4* nedaleko od Aja Sofije (vidi se sa hotelske terase) u dijelu koji se zove Sultanahmet.
Pišem ovaj putopis i prisjećam se svoje susjede i njenih ružnih traperica koje je kupovala na Grand Bazaru, dvadesetak minuta hoda od ovog hotela i meni prodavala i hihoćem se u svojoj divnoj sobi…u Istanbulu.
Naučio sam se svaki dan zahvaljivati svevišnjem na ispunjenim željama (pročitao duhovno štivo) i kako živjeti u sadašnjem trenutku (također duhovno štivo koje upravo čitam).
1. DAN
Zagreb- Split- Istanbul
EXTRA TRAVEL agencija ima charter letove za sve turističke destinacije u Europi. Moj tim je poslan u Istanbul na četiri dana. Charter letovi su iz Zagreba i Splita. Pošto je charter let iz Zagreba bio popunjen, morali smo sa autom krenuti za Split jer je na tom charter letu ostalo još 4 slobodna mjesta na koji smo se mi ubacili…naravno gratis.
Let iz Splita za Istanbul bio je u 06:30 što znači da se iz Zagreba krenulo oko 1:00 u noći da bi se stiglo barem 30 minuta prije polijetanja aviona. Do Splita ima 4-5 sati vožnje (ovisno radite li pauzu i kako brzo vozite).
Troškovi Zagreb- Split- Zagreb:
Gorivo 400kn
Autoput: 150kn X 2
Parking (zrakoplovna luka) 4 dana: 200kn
Let s Dubrovnik Airlines traje oko 90 minuta.
Maleni je problem sa čekiranjem karata u zrakoplovnoj luci Split. Poprilično su bili spori jer je radio samo jedan šalter check in a avion je bio pun. Tek kada su shvatili da će let debelo kasniti ako ostane samo jedan šalter, otvorili su još dva. No ipak let je kasnio 15 minuta zbog tog propusta.
Nije mi jasan taj propust.
Let je trajao kratko i udobno. Pomaknuti kazaljku na satu jedan sat unaprijed prije slijetanja aviona.
Na aerodormu u Istanbulu naoružajte se malenim strpljenjem jer carinici koji kontroliraju putovnice su poprilično spori, i taj proces traje i traje. Načekati će te se u redu.
Da biste uopće došli do carinske kontrole, nakon što vas autobus doveze od aviona do izlaza za putnike morate pratiti oznaku exit a kasnije all passports.
Moderan, izrazito veliki aerodrom na kojem se na sreću vrlo lako snaći. Restorani, kafići, bankomati sve je tu. Cijene su izrazito visoke. Čak i do 40% skuplje nego na Europskim aerodromima (zar u Turskoj !?).
Važni natpisi na erodromu:
Internacionalni moderni terminal- Dis Hatlar Terminal(turski)
Emanet- prtljaga (turski)
Stariji terminal- IC Hatlar terminali (turski)
Metro- Hafif Metro
Sabiha Gocken- druga zračan luka na Azijskoj strani (55km)
Nakon carinske kontrole idete po svoju prtljagu. Pošto je aerodrom veliki, avion iz kojeg ste izišli je poprilično udaljen te utovar i istovar vaše prtljage će potrajati. Nakon carinske kontrole sigurno još 30-ak minuta će proći dok ne uočite na jednoj od 12 pokretnih traka da piše ima grada od kuda ste došli.
Vlada mala pomutnja i neorganiziranost na tom dijelu jer nikako da shvatite na koju pokretnu traku morate ići a udaljenost između traka je poprilična. Na središnjem dijelu nalaze se tv ekrani na kojima piše kada je koji avion sletio i tu bi trebalo odmah pisati na kojoj traci (pod kojim rednim brojem) će se naći vaša prtljaga. Je…ali ne piše ! Stoga hodati gore/dole od trake do trake dok se ne pojavi ima vašeg grada.
Svakako propust i dovoljno da se iznervirate.
Nakon što ste uzeli kofere idete prema izlazu. Ako ste unaprijed dogovorili transfer (koji često zan biti gratis) od aerodroma do vašeg hotela, očekujte da će netko stajati sa natpisom na kojem je vaše ime i prezime te ime hotela.
Ako niste te sreće da ste rezervirali transfer tada imate više opcija:
1.Vip transfer
Na samom izlazu sa aerodroma imate šaltere sa mjenjačnicama i šaltere sa shuttle transferom i vip transferom (dođe vam isto).
Aerodrom-hotel karta za dvoje 30€=TL65-70
2. Gradski taxi
koji čeka na izlazu (vozila žute boje).
Cijena 15-40€. Prosjek je 15-20€= TL30-40.
Ovaj način generalno je jeftiniji ali pošto vlada nesnosna gužva u gradu (na cesti) a taksimetar je upaljen, vi u koloni vozila koja se ne miču, imate šansu da prođete duplo jeftinije od Vip transfera ili duplo skuplje(vrlo rijetko).
3. Bus/Metro
Svakako najjeftinija opcija ali ako ste prvi puta, možda se zagubite i iznervirate. Nije lako s koferom jurcati po gradu presjedajući s autobusa/tramvaja u metro pa pješice.
Metrom se vozite od zračne luke do stanice Zeytinburnu. Nakon toga presjedate u tramvaj Zeytinburnu- Kabatas te se vozite do Sultanahmeta, Sirkeci, Eminonu(gdje izlazite ako idete trajektom u azijski dio-trajekt u blizini) ili Galata most(ako idete prema Taximu).
Sve karte su 0.80€=TL1.40
Dakle za svega TL3-5 mozete doći do grada.
Aerodrom/metro Otogar stanica- ovdje izlazite ako želite na centralnu autobusnu stanicu
Autobus Havas airport- ide ravno na Taxim Square(trg Taxim- Beyoglu)
Odluke su na vama. Ja sa slabim živcima moram odabrati najkomforniju opciju…vip transfer. Najmanje stresa i razmišljanja ali i najskuplja opcija.
No kako na istoku uvijek nešto ne štima tako i naš vip transfer nailazi na probleme. Vozilo je u garaži do koje hodamo. Vozać na lošem engleskom nas smjesti u auto i treba proći kroz garažnu rampu. No rampa se ne diže jer je njegova kartica zablokirana sa kojom podiže rampu na izlazu iz garaže. Čekamo 20 minuta dok se vozač svađa sa nekom ženom preko spikerfona na rampi. Iza nas vozila nervozno trube, kreće svađa našeg vozača sa vozačem iz nas.
Nakon 20 minuta slušanja rasprave, vozač nas uz ispriku prebaci u drugi auto sa drugim vozačem koji očito vozi rally utrke i krenemo brzinom rakete prema našem hotelu koji je udaljen dobrih pola sata od aerodroma. Nesnosna gužva vozila na glavnoj prometnici u oba smjera. Gledam prema uvali Marmara gdje su smješteni veliki tankeri a nedaleko od prometnice nalazi se lijepa i uređena šetnica duž obale mora i to čitavim putem. Prolazimo pored ostataka zidina koje su obavijale ovaj grad za vrijeme Bizanta.
Vozač je ljubazan i objašnjava gdje se što nalazi.
Nakon glavne ceste skrećemo prema Sultanahmetu (starom gradu). Jednosmjerne uske zakrčene ulice kroz koje ide cesta gdje jedva prolazi jedno vozilo a cesta je dvosmjerna. Borba kroz ulice i izbijamo na brdo točno ispred Aja Sofije, te se spuštamo prema našem hotelu. Tu je cesta nešto šira i vozimo se brže. Uskoro dolazimo ispred hotela ORSEP ROYAL 4* koji se nalazi u neuglednoj uskoj ulici. Tu se u blizini nalazi dvadesetak hotela. Vozač staje ravno na sred ceste ispred ulaza u hotel, ne obazirući se što je vozilo iza njega koje želi proći.
Brzo izbacuje kofere iz prtljažnika kao da se radi o kantama za smeće. Ostavljamo mu napojnicu i eto nas na recepciji pa ubrzo i u sobi. Umorni smo od neprospavane noći i puta. Bacamo se u krevet i spavanje( 13 sati je poslijepodne) do navečer gdje odlučimo napraviti šetnju po Sultanahmetu čisto da steknemo orjentir od kuda krenuti u istraživanje grada.
Nešto što moj karakter ne podnosi a to je taj Islamski mentalitet ljudi-dozivanja turista i pokušavajući me natjerati da nešto kupim ili natjerati me da uđem u njihov restoran. Vlasnici/ radnici/ konobari stoje na ulici i galame za mnom i za drugim turistima da svratimo u njihov lokal.
Nikada to nisam prožvakao koliko god da putujem po Islamskim zemljama. Pusti me brate na miru. Idem svojim poslom. Šta mi unosiš nemir. Ne mogu u miru niti razgledavati niti se sastati sa svojim mislima bez da ne doživim verbalni attack svakih 30 sekundi.
Netko u tome uživa i kaže da je to dio kulture tog naroda. Na njihovom si terenu i to treba prihvatiti. Uklopiti se, smješkati se i zahvaljivati…stalno.
Nažalost…istina.
Nakon tri sata obilaska Sultanahmeta i pojedena dva kebapa od piletine vraćamo se u hotel i ja krećem sa pisanjem.
Eto kraja…dan prvi…
Žao mi je samo to što mi je u principu ovaj prvi dan malo propao za razgledavanje. No stvarno nisam imao volje nakon cjelonoćne voznje Zagreb_Split, čekanja ujutro na eodromu, leta, taksi vožnje odmah se uputiti u istraživanje grada. Samo me krevet zanimao.
A i ova večernja neobavezna šetnja te fini kebap svakako su bili dovoljni za prvi dan.
2. DAN
ISTANBUL
Orsep Royal hotel zaslužuje četiri zvjezdice. Ugodna i čista soba (mada je malena kao i kupaona), voćna košarica dobrodošlice u sobi, besplatna sauna i bazen (do 15 sati) te korištenje welness centra(cjenik na wellnes recepciji koji se nalazi ispod lobbya). Imaju lijepo uređen prostor sa fitnesom, saunom, masažom, bazenom itd).
Doručak je vrlo dobar te i za one zahtjevnije (kao ja npr) nude pileću bezmasnu salamu, integralni kruh, povrće itd.
Na vrhu hotela nalazi se restoran i manji bazen koji se može koristiti sa fenomenalnim pogledom (terasa radi od 15.5-10.09).
Recepcija je brza i uslužna mada nemaju besplatnu kartu grada (koja je inače normalna stvar na zapadu zar ne ?!)
Cijena hotela je 98€ dvokrevetna soba s doručkom.
Odlična lokacija (Sultanhamet- nedaleko od Aya Sofije).
Pošto se nalazim u Sultanhametu bilo je normalno napraviti plan za obilazak tog dijela grada. Sa svojim timom sam napravio rutu koju namjeravamo obići, poslikati i snimiti.
Eminönü
Glavni distrikt i glavno turističko odredište u Istanbulu veličine 5km2.
To je srce i fokus povijesti grada s nevjerojatnim bogatstvom. Eminönü obuhvaća točke na kojoj je sagrađen nekadašnji glavni grad bizantskog carstva.
Eminonu je omeđen mostom Galata preko Golden Horna(Zlatni Rog) i Bospora s jedne strane a s druge Marmara morem (Mramornim morem).
U samom centru na brdu nalazi se Topkapı Palace, Blue Mosque (Sultanahmet Camii) i Hagia Sophia (Aya Sofya).
Sultanahmet
je srce povijesnog Starog Istanbula koje se još naziva “Stamboul.” Sultanahmet se nalazi unutar većeg dijela grada- distrikta Eminonu.
Tu se nalazi Topkapi Palace, Ayasofya (Hagia Sophia), Plava džamija (Sultan Ahmet Camii), bizantski hipodrom, Yerebatan Saray (potopljena Palace cisterna), Arheološki muzej u Istanbulu, Velika palača Mozaik muzeja, te nekoliko manjih znamenitosti.
Sultanahmet (sool-tahn-ah-MEHT, nazvan za sultana Ahmeta I, graditelja Plave džamije) ima veliki broj restorana kao i velik broj hotela u svim rasponima cijena.
Naš hotel nalazi se u ulici Nobeth Cadessi u dijelu koji se naziva Sirkeci. Sirkeci je kao i Sultanahmet dio Eminonu.
Zbuniti će vas jer često se i ne spominje Sirkeci dio nego samo Sultanahmet dio. Tada pomislite da već kad ste i slučajno čuli za Sirkeci, mislite da je dio Sultanahmeta- u principu ste u pravu i niste.
U pravu ste jer to pravilo vrijedi za turistu da mu se pojednostavi snalaženje i da se pridoda važnost tom dijelu jer je Sultanahmet sinonim za stari centar grada a za Sirkeci zna poneki turista i svi domaći.
Kada bi se naglašavao dio Sirkeci u reklami nitko nebi tu dolazio jer bi pomislio da nije u starom gradu nego neki bezvezni kvart. No zapravo ovaj dio je odličan jer se nalazi na dijelu gdje prolazi tramvaj, glavna trajektna luka, nedaleko od svih znamenitosti i tu se nalazi većina hotela.
Dakle Sirkeci je navodno i Sultanahmet i svugdje u brošurama će te naići samo na naziv Sultanahmet.
Svi ovi nazivi u početku bune ali nakon jednog dana kada vam kompas proradi u glavi i dobijete orjentir, počnete pamtiti i nazive kvartova bez problema.
Iz naše ulice Nobeth Cadessi ( ili Nobethane Cd)izbijamo na glavnu ulicu Hudavendigar Cadessi kojom prolazi jedina tramvajska linija kroz Sirkeci dio grada. Nakon desetak minuta hoda ulicom i nakon dosadnih trgovaca koji samo što ne vuku za rukav da uđemo u njihov dućan i kupimo nešta dolazimo do prvih zidina Topkapi Palace (palača Topkapi).
Krećemo kamenom cestom uz brdo zajedno sa velikim brojem drugih turista i prvo što vidimo je Gulhane park ( slika gore lijevo) koji se smjestio ispod Arheološkog muzeja. Prekrasan gusto obrasao park sa stoljetnim stablima te lijepo uređen. Prošećemo se parkom ali samo jednim kraćim dijelom te se vratimo natrag na glavnu cestu koja vodi prema samoj palači.
Prije toga uđemo i obiđemo Arheološki muzej koji se nalazi u sklopu čitavog dijela Topkapi Palače.
Tek nakon pola sata razgledavanja Arheološkog muzeja krenemo dalje uz brdo i nađemo se u Prvom Dvorištu Topkapi Palače. Veliki uređen park sa puno turista koji se nonšalatno šeću na potezu između palače i Aya Sofije.
Kupujemo karte- jedna košta 20TL (cca 10€) da bismo uopće mogli ući u kroz velika vrata u ostala dvorišta i razgledavati neke dijelove prostorija. Uistinu impozantno zdanje. Pošto sam dobro proučio povijest vrlo dobro sam znao za što je služila koja prostorija a isto tako i razna dvorišta.
Fascinantno mi je to da je ovo zapravo bio maleni grad u velikom gradu u kojem je živjelo oko 4000 ljudi za vrijeme Sultana. Imali su apsolutno sav luksuz koji im je trebao i nisu bili zabrinuti vanjskim životom. Sultan je imao svoj harem i svoje dvorjane na raspolaganju a njegovi bliski suradnici velike pogodnosti.
Dok smo se šetali po dvorištima, uživali smo u cvijeću i uređenim parkovima te u muzeju a definitivno u pogledu prema Azijskom dijelu Istanbula i pogledu prema moru Marmara tj. Mramornom moru.
Oko nas kao iz nekog filma šetala se velika skupina kineskih turista koji su svi do jednoga imali fotoaparate sa velikom lećom i skoro sve do jedne kineskinje na glavi neke čudne šilterice koje su više ličile na odrezani kišobran.
Naravno da nam je to bilo smješno.
Obilazak Topkapi Palače traje sigurnih 60-90 minuta. Uz to nije da stojimo nego hodamo čitavo vrijeme jer je imanje ogromno.
Nakon topkapi Palače hodamo Prvim dvorištem pored Darphane i Amire a zatim pored Aya Irini Kilisesi da bi izbili na ulicu Soćukcesme Sokaći. Ispred nas je najpoznatije zdanje Aya Sofya ili Haghia Sophia a s lijeve strane fontana Ahmeta III (Ahmet III Cesmesi)
Gomila turista na svakom koraku ali ne vlada nikakva nervoza nego se ugodno može šetati i razgledati. Ulaz u Haghia Sophiu se naravno plaća. Nekada bazilika, kasnije džamija a danas muzej. Osnovni prikaz Bizantske kulture a ujedno i najveća katedrala u svijetu uz katedralu u Sevilli.
1453. kad je Konstantin svrgnut sa vlasti od Sultana Mehmeda II i kada je umjesto Bizanta zavladalo Otomansko Carstvo Aya Sofia je pretvorena džamiju.
Prvi Turski Predsjednik Mustaf Kemal Ataturk 1935. džamiju je pretvorio u muzej. Za razgledavanje ovog zdanja sa razumjevanjem potrebno je nešto objašnjenja i pripreme. Ipak se ovdje krije jedna velika povijest stisnuta u ovo zdanje. Svaki kut Hagia Sophie govori jednu priču i uistinu je potrebno dosta vremena da se detaljno i sa razumjevanjem razgleda ovo bogatstvo.
Poznata po svojoj impresivnoj veličini, izuzetno lijepe arhitekture,mozaika i freski te oker boje zasvođena struktura. To je bila katedrala u 6. st. i ostala najvažnija crkva kršćanstva više od 900 godina.
U 15. stoljeću Mehmet II osvojio je grad i pretvorio ga u džamiju, dodajući minarete i fontane. Ona je djelovala kao takva narednih 481 godinu do osnivanja turske je republike 1934, kada je proglašena za muzejem. Hagia Sophia je jedan od najvećih bizantskih građevina u svijetu. Ogromna unutrašnjost, sa svojim ogromnim kupolama izgleda izvanredno. Unutrašnjost prikazuje različite funkcije za vrijeme dok je bila katedrala, a zatim kao džamija. Nevjerojatni mozaici, ikone i mramorni stupovi, su iz bizanta a mihrab (niša s naznakom smjera prema Meki) i islamska kaligrafija natpisa na kupoli iz otomanskog perioda.
Nakon divljenja ovog zdanja krenuli smo prema parku koji odjeljuje Aya Sofyu za Blue Mosque (plava džamija) ili Sultan Ahmet Camii kako god rekli za ime ovog drugog zdanja u pravu ste.
Sultan Ahmet Camii, obično poznata kao Plava džamija s veličanstvenom kupolom i šest gracioznih minareta. Izgrađena kao islamski suparnik Hagia Sophii 1609., je jedan od najboljih primjera osmanske arhitekture i još uvijek ju koriste stotine vjernika.
Unutrašnjost je divno ukrašena tisućama plavih i bijelih pločica uljepšane s turskim tradicionalnim cvjetnim uzorcima, te ova posebna značajka daje džamiji posebnu draž. Njen dizajn, sukcesivno spuštanje manjih kupola, uzvišene kolumne s 260 vitraž prozora ostavlja trajan dojam skladnosti otvorenog prostora. Na stražnjoj strani džamije je Carpet Kilim Muzej gdje se izlažu antikviteti iz cijele Turske.
Ulaz u ovu džamiju ima dva ulaza. Jedan je za turiste koji nisu muslimani a drugi za turiste i domaće muslimane koj nakon što se izuju na ulazu te žene stave pokrivalo (maramu) na glavu mogu ući unutra na centralni ulaz te se pomoliti.
Za obične turiste vrijedi isto pravilo na sporednom ulazu gdje se može prošetati po jednom dijelu džamije.
Ulaz je besplatan za sve posjetitelje no za vrijeme molitve (raspored klanjanja je ispred džamije) unutra mogu ući samo muslimani.
Na ulazu stoje zažtitari koji paze tko može unutra a tko ne može.
Ono što je za mene katolika nepoznanica a to je obred čišćenja i pranja prije ulaska u džamiju. Na ulazu u džamiju nalaze se pipe sa vodom i gdje vjernik sjedne, opere lice, kosu, ruke i noge te nakon obrednog pranja ulazi u džamiju.
Nasuprot ovih dviju džamija nalazi se Bazilika cisterna
Najveća veličanstvena podzemna cisterna. Izgradio ju je car Justinijan u 6. st. da opskrbi vodom obližnje palače complex. Cisterna ima ukupno 336 ukrašena stupa.
Ulaz se plaća kao i sve u ovom gradu. Ulaz je 20TL = cca 10€.
Antički hipodrom a danas park. Nekada su se ovdje odvijale utrke i ovdje je bilo središte bizantskog građanskog života. Od nekada ukrašenog hipodroma ostaju: samo tri: Obelisk Theodosius.
Obilazak ovih zdanja traje dobrih 4 sata ( ako se misli malo detaljnije i s razumjevanjem obilaziti). Sve ove sate uživao sam u razgledavanju i ljepoti no isto tako su me noge počele boljeti od hodanja.
Morali smo odmoriti a ujedno smo ožednili i ogladnili. Ono što privlači na svakom koraku ovog famoznog grada je definitivno brza hrana. Različte vrste kebapa nalaze se na svakom koraku kao i svježe ocjeđeni sok od naranče ili šipka.
Narančin sok košta od TL2-5 (ovisi od štanda/kafića/ restorana). Isto vrijedi i za kebap. Mi smo jeli uglavnom pileći kebap zamotan u tijesto koje se radi samo do vode i brašna.
cijena TL2-5 (ovisi koje veličine i gdje ga naručujete).
Ono što osjećam na svakom koraku definitivno je osjećaj prevare. Cjene su različite za isti proizvod svakih 10 metara. Ništa nema svoju stvarnu vrijednost. Opustiti se u restoranu i naručivati bez da pratite cjenik može vas koštati isuviše. Ono što se nama desilo a to je da smo ručak (koji je bio izrazito fin da se razumijemo) platili svaki oko 20€. Ja sam konkretno pojeo kepap, salatu i popio cjeđeni sokod naranče !!!
To se zove oženiti nekoga.
Divanyolu Cadessi (glavna ulica Sultanahmeta)
Nakon ručka noge su me počele boljeti. Ulica u kojoj smo ručali zvala se Divanyolu Caddesi.
Za vrijeme toplog vremena ulica je popunjena taksijima, tramvajima i pješacima dok zimi kada je manje turista ova ulica izgleda sasvim normalno i mirno. Tu se ujedno nalazi puno prosaca i to često djeca, te psi lutalice koje se izležavaju na cesti ili trčkaraju ulicom. Te pse nitko ne dira.
Naravno gdje je puno ljudi tu su i restorani i to nekoliko uistinu dobrih restorana koji se mogu pronači i u vodiću.
Ulica a zapravo je antička cesta koja je nekada davno povezivala Rim s Constantinopolom i išla preko Balkana.
Grand Bazaar
Ova glavna ulica Sultanahmeta nastavlja se na drugi dio grada Bazar Kvart. Stotinjak metara od te ulice počinje Grand Bazaar (Kapali Çarsi- natkrivena tržnica).
Najveća tržnica u Turskoj na kojoj se može naći sve i svašata a najviše se prodaju tepisi,kožna odjeća, pamuk, vuna, lončarski proizvodi itd.
Na Grand Bazaaru nalazi se oko 4000 dućana. Nisu svi dućani predviđeni za turiste. To se može primjetiti nakon što se skrene u sporedne ulice unutar tržnice.
Na umu morate imati da je tržnica nedjeljom zatvorena kao i za vrijeme blagdana.
Zbog ogromne gužve ljudi ovdje džepari ordiniraju danonočno. Svatko malo se netko požali da je opljačakan, stoga pripaziti na svoje stvari.
Bazar mi je bio uistinu odlično iskustvo i to pogotovo onaj dio koji nije predviđen za strance. Skromniji kutevi tržnice ali i cijene. Tu se osjeća dah pravog Istanbula dok glavna ulica i ulice pored su predstava za turiste.
Pored Grand Baazara nalazi se veliki trg Beyazit koji je također zanimljiv za razgledavanje. Inače nije baš pametno korisiti taxi do Grand Bazaara ako dolazite iz nešto udaljenijeg dijela grada. Razlog tome je što taxi mora raditi veliki krug jednosmjernim ulicama da bi vas istovario na tržnici. To uistinu košta.
Najbolji način je da vas taxi ostavi pored džamije Blue Mosque pa lijepo pješice ulicom Divan Yolu Cadessi (desetak minuta laganog hoda) dok ne izbijete na trg Beyazit a tu u blizini počinje i Grand Baazar.
Drugi način za doći do Grand Bazaara je ravno u brdo od Galata Mosta pored Rüstem Pasha Mosque (džamija) te ulicom Uzunçarsi Caddesi (market ulica) u brdo i izbije se na Grand Baazar (drugi dan našeg obilaska smo išli ovim putem).
Trg Beyazit ( Hürriyet Meydani)
U prijevodu trg Slobode spaja Grand Bazaar, Stari Bazaar (Sahaflar Çarsisi), univerzitet u Istanbulu (glavna vrata su na trgu) te džamija sultana Suleymana velinčanstvenog.
Rimljani su ovaj trg nazivali Forum Tauri a za vrijeme bizanta je proširen i preimenovan u Foruma Theodosius.
Ovo je nekada bio najveći trg u gradu (393.) Samo nekoliko mramornih blokova i stupova je ostalo od tog doba. Na sjevernoj strani trga nalazila se ogromna fontana do koje je voda dolazila Valens aquaduktom i opskrbljivala čitav ovaj dio grada dragocjenom vodom. Danas ta fontana više ne postoji.
Istočno do trga nalazi se Çarsikapi (izgovara se- CHAHR-shuh-kah-puh)- u prijevodu Tržna vrata- glavni ulaz na Grand Bazaar. Ako želite odsjesti u blizini trga Beyazit ili imati pogled prema tom dijelu postoji nekoliko dobrih hotela sa prihvatljivom cijenom- Hotel Barceló Saray 4*, Hotel Niles 3* i Hotel Best Western President 4*
Istanbul Univerzitet
Univerzitet je veliki kampus danas a nekada je ovdje bilo otomansko ministarstvo rata.
Za prvi dan je ovo bilo sasvim dovoljno za obilazak. Krenuli smo oko 10 sati prijepodne u obilazak svih ovih znamenitosti a u hotel smo se vratili vidno iscrpljeni oko 18 sati.
Topkapi palača. Aya Sofya, Plava džamija, Hipodrom, Basilica Cisterna, ulica Divan Youlu Cadessi, Grand Bazaar, trg Beyazit, Suleymanova džamija i univerzitet.
Sve ove znamenitosti se stignu obići u jednom danu jer se nalaze nedaleko jedan od druge. To ne znači da se nećete nahodati. Parkovi između znamenitosti su izrazito veliki a i same znamenitosti su velike za istraživanje.
Krenuli smo natrag prema hotelu ali ovaj put tramvajem, ne pješice. Pošto tramvaj vozi sa trga Beyazit prema našem hotelu odluka je bila laka.
Tramvaj Istanbul
Glavna tramvajska linija- T1 Zeytinburnu-Kabatas
Raspored stanica T1
Zeytinburnu (obala uz Mramorno more)- Topkapi (ne palača)- Yusufpasa / Aksaray- Grand bazar (Kapali Çarsi)- Divanyolu (povijesni centar Starog Istanbula)- Sirkeci (moj hotel u blizini)- Eminönü (trajektni dok)- Galata most preko Golden Horn (Zlatni Rog) Karakoy (Galata, polazište za Tunel do Beyoglu’s Istiklal Caddesi)-Tophane (blizina muzeja za umjetnost)- Kabatas (katamaran linija u blizini)- Füniküler (žičani tramvaj u Taksim Square).
Tramvaj košta TL1.40 i plaća se token-om(žeton) ili Akbil-om (tranzitna kartica). Tramvaj dolazi svakih 10 ili 15 minuta od 06:00 do 00:00 / 24:00.
Token-
možete kupiti na svakom kiosku ili automatu neposredno u blizini tramvajske stanice.
Akbil- plastični čip veličine običnog ključa koji stavite na senzor rampe (ne možete na tram. stanicu ako ne prođete rampu)
- može korisititi jedna ili više osoba (pogodno za manje grupe)
- 10% jeftinije nego token
- se može koristiti za sve linije (tramvaj, bus, metro, trajekt) i to na način da jednom kada otkucate akbil gdje god da uđete on vrijedi 45 minuta bez obzira što ste možda u međuvremenu presjeli tri puta dok token svaki put kupujete novi. Tako vas kod tri presjedanja unutar 45 minuta token košta TL 4.20 a Akbil TL 1.20
- vi odlučujete za koliko će te Akbil napuniti.
Često se koristi TL 11.20 (10 vožnji). Ostavite depozit od TL 6 i još TL 11.20 za vožnju. Dobijete potvrdu da ste dali depozit i kupili 10 vožnji.
Taj papir čuvate jer kada odlučite vratiti Akbil s tim papirom će vam se depozit vratiti ili ako želite Akbil dodatno napuniti.
Akbil je nemoguće kupiti na svakoj tramvajskoj stanici. Kiosci se nalaze na većim trgovima.
Otišli smo se odmoriti u hotel te navečer (oko 20sati) ponovno se krenuli šetati sličnom rutom ali ovaj put su nas zanimali restorani, hoteli i večernji život na ulici.
Istanbul je interesantan za istraživanje restorana bez obzira koliko novaca možete potrošiti.
SIRKECI ULICE, HOTELI I RESTORANI
Hudavendigar Caddesi je jedna od glavnih ulica Sirkeci dijela (dio gdje se nalazi naš hotel) i tu se može pronaći nekoliko interesantnih restorana za svačiji džep kao i raznovrsni hoteli.
Navečer ovdje vlada ugodna gužva zbog tuceta manjih hotela od 2-4* koji se nalaze u blizini ove ulice. Tu se naravno nalazi i nekoliko tuirističkih restorana sa umjerenom cijenom (mada treba pripaziti na cijene) i nekoliko lokalnih radničkih restorana (esnaf lokantalari) gdje objeduju domaći stanovnici.
Za nas su naravno interesantniji ovi radnički restorani. Prvo, jer su jeftiniji a drugo jedete ono što uistinu jedu lokalni stanovnici. Ono što me začudilo a to je osjećaj za higijenu koju prakticiraju ugostitelji. Dok vam poslužuju hranu u lokalnom radničkom restoranu konobar brljavi prstima po vašoj hrani a ne pere ruke ni prije ni poslije, niti ima rukavice. No to ovdje nikog ne smeta.
Sirkeci- Ebusuud Caddesi .
Relativno široko popločana ulica u kojem se na sjevernoj strani nalaze hoteli- Amisos Hotel, Hotel Yasmak Sultan, Sude Konak Hotel, Hotel Erboy, Golden Horn Hotel.
Sirkeci- Erdogan sokak
Manja i kratka ulica u kojoj se nalaze jeftini ali bolji hoteli: Hotel Olimpiyat i Hotel Ersu.
Sirkeci-Hüdavendigâr Caddesi
Hoteli- Hotel Romance, Hotel Empire Palace, Hotel Seres, Orient Express Hotel, Hotel Ilkay
Sirkeci-Ibni Kemal Caddesi
Manje prometna ulica gdje su restorani popunili veći dio prostora sa terasama a tu se nalaze Hotel Sapphire (SAFIR), Hotel Centrum, Hotel Orsep (u ovom hotelu smo mi odsjeli) i Metropol Hotel.
Sirkeci- Saffeti Pasa Sokak/Orhaniye Caddesi
Ulica pored Sirkeci kolodvora. Večina hotela u ovoj ulici su vrlo stari i bazični no ujedno i vrlo jeftini. Hotel Palace- jeftin ali pristojan hotel.
Sirkeci- Taya Hatun sokak
Mirna ulica koja prolazi uzduž kamenih zidova Gulhane parka. Tu se nalazi Sirkeci Konak Hotel.
U Sirkeci su jeftiniji restorani nego u Sultanahmetu i svaki pametan turist koji se malo raspita doći će ovdje večerati a ne u Sultanahmetu gdje su cijene 2-3 puta veće nego u Sirkeci. U to smo se uvjerili ručajući u Sultanahmetu. A od Sultanahmeta do Sirkeci ima 10-15 minuta hoda.
U principu obilniji su i obroci a po prihvatljivijoj cijeni. Neki od poznatijih restorana u Sirkeci:
Imbat Terrace Restaurant
Mediteranska kuhinja a nalazi se na terasi krova Orient Express Hotela sa panoramskim pogledom Bosporkog tjesnaca.
Pasazade Ottoman Cuisine
Otomanski stil jela, što se rijeđe pronalazi u Istanbulu. Ibni Kemal Cadessi 13 (pored Mehmet Murat Sokak). Umjerene cijene i dobra usluga.
Neyzade Regional
nalazi se u prizemlju Sirkeci Konak Hotela. Regionalna kuhinja. Dobra usluga, razumne cijene (najviše do TL40 po osobi)
Sirkeci Balikçisi
Riblji restoran, nalazi se u Sirkeci Konak Hotelu.
Istanbul Terrace Restaurant & Bar
Regionalna kuhinja a restoran se nalazi na vrhu Hotela Erboy sa panoramskim pogledom.
Hamdi Et Lokantasi
Jedan od najpoznatijih grill restorana u Istanbulu sa pogledom prema Galata mostu.
Balik-Ekmek
Jedan od najjeftinij ribljih restorana u gradu a nalazi se ispod Galata mosta.
Hocapasa Restaurants
Jeftini restoran u Sirkeci južno od stanice. Iza stanice, malo šetnje uz brdo ulicom Ankara Cadessi jedan blok prema džamiji i tu je i restoran.
Za toplijeg vremena postavljena je terasa na malenom trgu i obližnjim ulicama. poslužuju gotovu hranu ili po narudžbi. Obrok košta od TL10 do najviše TL25.
SULTANAHMET- ULICE i HOTELI
Adliye Sokak
Na početku ulice nalazi se najpoznatiji hotel u gradu Four Seasons a ulica završava nakon dva bloka širokim stepeništem koje se spušta prema Marmara(mramornom) moru.
Mirna ulica koja ima neke od najboljih malih hotela i pansiona u okrugu Sultanahmeta.
Jedan od poznatijih a jeftinijih hotela u toj ulici je Hotel Empress Zoe
Akbiyik Caddesi
Na sjevernom kraju ulice nalaze se zidovi Topkapi Palače. Ulica u prijevodu znači ulica bijelog brka. U ulici se nalazi nekoliko hotela, restorana i dućana. Prometna ulica ali atraktivna zbog zelenila. Brojni kafići, barovi i restorani imaju svoje terase pa je ulica zanimljiva za istraživanje.
Buku znaju stvarati autobusi jer se u blizini nalazi veliki kožni centar pa turisti organizirano dolaze ovdje.
Orient Youth Hostel se nalazi u ovoj ulici i jedan je od najposjećenijih (zbog lokacije). Također, na ovom potezu nalazi se i nekoliko hotela- Acropol Hotel (od poznatijih hotela).
Amiral Tafdil Sokak
Ulica nazvana po turskom admiralu nalazi se tri bloka od Blue Mosque (Plave Džamije). U ulici se nalazi pet hotela u takozvanom osmanskom stilu.
Najpoznatiji su Apricot Hotel (vidi kartu) i Sari Konak Oteli te Mavi Ev (Blue House) Hotel
Bayramfirini Sokak
Mirna ulica koja ide nizbrdo prema moru a u njoj se nalazi nekoliko malih hotela i pansiona.
Dalbasti Sokak i Kutlugün Sokak
Dalbasti sokak- kratka ulica koja se nalazi točno preko puta Plave Džamije a nastavlja se na Kutlugun Sokak-motel ulica. Brdo pansiona i malih hotela.
Trgovine, putničke agencije nalaze se također u ulici.
Jeftiniji i poznatiji smještaj- Terrace Guest House, Antique Hostel, Cosmopolitan Park Hotel, Berk Guesthouse i Nayla Palace Pansion.
Ishakpasa Caddesi
Široka ulica koja se spušta prema Topkapi Palači
Kabasakal Sokak
Kratka ulica koja je zatvorena za promet u kojoj se nalazi samo jedan renomiran Hotel Yesil Ev (Green House). U ulici se nalazi i El Sanatlari Çarsisi (tržnica rukotvorina) te Cedid Mehmet Efendi Medresesi (islamsko sjemenište) a prekoputa ulice čajni vrt, vrtni restoran i kupelj Lady Hürrem te park s fontanom.
Mimar Mehmet Aga Sokak
Ulica dobila ime po arhitektu koji je dizajnirao Plavu Džamiju. Hoteli, restorani, knjižnice, prodavaonice i trgovine. Na dnu ulice nalazi se nekoliko otomanskih(osmanskih) gostionica. Hoteli na gornjem dijelu ulice su bučniji.
Sogukçesme Sokak
Potpuno renovirana ulica u otomanskom(osmanskom) stilu. Pošto je arhitektura grada bila potpuno zanemarivana Celik Bey (arhitekt) i Celik Gülersoy(predsjednik) su krenuli sa programom očuvanja lokalne arhitekture. Vozila se samo povremeno ( rani jutarnji i kasni večerni sati) mogu kretati ulicom. jedina buka koja dolazi to je od poziva na molitvu iz džamija.
Ayasofya Pensions- popularan smještaj.
Terbiyik Sokak
Mirna ulica.
Tevkifhane Sokak
Four Seasons Hotel zauzima sjeveroistočni dio ulice. Nekada je ovaj hotel bio zatvor. Otmjena ulica kroz koju prolaze samo luksuzna vozila koja dovoze bogate goste u hotel. tu se nalazi u nekoliko luksuznih dućana.
Torun Sokak
Ulica sa dva uska prometna traka (glavna prometnica Sultanahmeta). Ararat Hotel je poznatiji hotel u ulici i ne treba brinuti bučna ulica jer hotel ima dvostruke prozore koji štite od buke.
Iza ulice se nalazi Plava Džamija.
Utangaç Sokak
Malena ulica s granitnim kamenom i cvijećem u saksijama poslagani uzduž ulice.
Side Hotel & Pension
Yerebatan Caddesi ili Yerebatan Sarayi Sarniçi
Ulica u prijevodu znači potopljena cisterna palače. U ulici se nalazi ulaz za Cisternu Basilicu kao i trg Cagaloglu. Umjeren promet a u ulici se nalaze suvenirnice, trgovine, stambene zgrade, vladini uredi, restorani, turska kupelj Cagaloglu Hamami (popularan lanac) i hoteli.
Popularniji hoteli u ulici: Celal Sultan Hotel, Kibele Oteli i Pamphylia Hotel.
SULTANAHMET- RESTORANI
Dakle, kako sam prije napisao Sultanahmet je epicentar zbivanja u gradu, pa su zbog toga i cijene više nego u ostalim dijelovima grada a restorani su usmjereni prema turistima a ne domaćim žiteljima.
Navedeni restorani mogu se naći u turističkim vodićima i slove za jedne od najpoznatijih restorana u Sultanahmetu.
Lâle Restaurant (Pudding Shop)
Nekada hipi svratište šesdesetih a danas dobar restoran sa dobrom kuhinjom gdje možete doručkovati, ručati i večerati. nalazi se preko puta hipodroma.
Albura Café-Bar Restaurant
U ulici Akbiyik Cadessi 26, nalazi se ovaj ugodan restoran. Inovativna turska kuhinja.
Alaturka (vidi web OVDJE)
Akbiyik Cadessi 72a
Turska kuhinja koja je prilagođena europskom stilu. Potrebna rezervacija dan ranije zbog izuzetne posjećenosti i dobre kuhinje.
Java Studio (vidi web OVDJE)
Dalabasti Sokak 13.
Nije restoran ali poslužuju fenomenalne vrste turskih kava kao i kolača koji idu uz kave. Moderan kozmopolitski turski kafić.
Balikçi Sabahattin
Popularan i vrlo skup riblji restoran. Obnovljena stara kuća u mirnom susjedstvu.
Sultanahmet Halkin Köftecisi
Divan Yolu Caddesi 26
Restoran specijaliziran za köfte- janjetina na žaru), shish kebap i turske salate. Ne poslužuju alkohol. Nalazi se preko puta hipodroma.
Meshur Sultanahmet Köftecisi
Meshur Köfteci Kazim Usta
Također dva restorana specijalizirana za köfte- janjetina na žaru.
Nakon detaljnog istraživanja Sirkeci i Sultanahmeta, glava mi je bila kao badanj velika od tonu informacija a ni noge nisu bile u boljem stanju. Vratili smo se u hotel nešto malo iza ponoći. Trebao sam sve te informacije zapisati, posložiti u svoj laptop pa tek onda na spavanje. Ne sjećam se točno kada sam obnevidio na krevetu sa laptopom u naručju. Ovakav tempo bi bio previše i za Loui Amstronga a kamoli za mene.
Naporan je ovakav tempo istraživanja grada.
Uvijek sebe zamišljam sa brdo para u džepu i kako svaki grad/državu/kontinent istražujem pomalo. Svaki dan nešto od znamenitosti pogledam bez nervoze u prijepodnevnim satima, nešto pojedem, napravim nekakav trening, malo odrijemam pa ponovno poslijepodne istraživanje od najviše sat-dva pa večerica, kratak odmor i navečer u neki opasan izlazak.
A zadržim se u tom gradu, ne 4-5 dana nego barem 2 tjedna.
Pravi hedonista, pomislim i definitvno neskromno razmišljanje.
Ovako čitav dan razgledavam, snimam, slikam, zapisujem, bole noge za popiz….t. Na trenutak mi došlo da sa psima lutalicama zalegnem na sred ulice i dignem noge, naslonim ih na zid i odhrčem pola sata snom pravednika.
Definitivno mi je malo 4 dana za razgledavanja grada. Bolesnik sam i perfekcionista koji ne želi ništa propustiti.
I tako završi dan drugi.
TREĆI DAN ISTANBUL
KADIKOY (Azijska strana Istanbula)
Prijepodne i rano poslijepodne smo odlučili provesti na azijskoj strani Istanbula u dijelu koje se zove Kadiköy.
Da bi se došlo do azijske strane potrebno je ukrcati se s Eminönü trajektne linije (pored Galata mosta) na stanici na kojoj piše Kadiköy (nemoguće je promašiti).
TL 1.40 košta token(žeton) ili ako imate akbil od ranije. Vožnja traje nekih 20ak minuta.
Vidi web GOOGLE MAP Kadıköy.
U bizantsko doba kraj je poznat kao Chalcedon. Danas je to komercijalni i stambeni centar u kojem žive imućniji žitelji Istanbula.
Na ovom dijelu Istanbula živi preko 500, 000 stanovnika tako da je Kadıköy centar za sebe, skoro kao drugi grad. Centralna zona ovog dijela grada čini pješačka zona, ulica Bahariye Caddesi kojom jedino prometuje stari tramvaj. Puno različitih dućana i trgovina nalazi se u toj ulici.
Gospodarski boom Istanbula dogodio se 1990 na dalje što je rezultiralo i širenjem te uređenjem ulice Bahariye Caddesi u ulicu trgovina i srce Kadıköya.
U blizini se nalazi i velika tržnica na kojoj se nude isključivo svježi proizvodi (voće, povrće, meso i riba) i po tome je poznata. Počinje od Osman Age džamije. Svi oni koji žive zdravim životom i hrane se svježom i zdravom hranom kupuju na ovoj tržnici
alaze i ogromni šoping centri kao što je Carrefour Nautilus(najpoznatiji) i drugi. Okolne ulice prepune su različtih prodavača knjiga, cd-a, jeftinih artikala a na vrhu centralnog dijela nalazi se raskrižje s kipom bika nazvanim Altiyol.
Sali Pazari je ulica iza kipa bika a tu se utorkom nalazi velika tržnica
U blizini trajektnog terminala nalazi se veliki balon od helija koji podiže turiste na 200 metara visine od kuda se pruža panoramski pogled.
Inače glavna ulica pored trajektne linije je vrlo neatraktivna. Zakrčena je autobusima jer se pored trajektne linije nalazi i autobusna gradska linija. Zgrade su obljepljene plakatima i pomalo oronule.
U Kadikoyu se nalazi Haydarpaşa Terminal glavna turska željeznica i to u neposrednoj blizini samog centra. Glavna željeznička linija od 1908 Istanbul- Baghdad.
(slika lijevo)
Kadıköy je centar za obrazovanje pa su se tu smjestile različite škole i fakulteti.
Marmara University
Veliki univerzitet koji ima i svoj kampus nazvan Haydarpaşa Campus.
Yeditepe University
Najveće privatno sveučilište u Istanbulu koje se nalazi na brdu Kayışdağı.
Doğuş University
ustanova za privatno obrazovanje također je smještena na ovom dijelu grada.
Kadıköy Anadolu Lisesi
Visoke škole
Kadıköy nije previše turistički atraktivan. Više je orjentiran na same stanovnike ovog dijela grada. Tu najviše živi viša srednja klasa koja se smjestila u stambenim lijepo uređenim kvartovima na vrhu brda ili uz obalu.
Cijene proizvoda su niže od cijena proizvoda na europskoj strani (cijene za turiste).
Noćni život ovdje je vrlo slab. Sve se odvija tokom dana i rane večeri a život brzo zamre čim zađe sunce.
Od restorana dobro je posjetiti:
1. Çiya- poznati svjetski restoran koji se nalazi unutar ribljeg marketa.
Riblji market je zapravo ulica gdje je izložena riba i ostali morski plodovi a nalazi se oko pet minuta hoda od trajektne linije do prvog trga ( u brdo prema kipu bika) i ulica desno.
Musa Dağdeviren, slavni kuhar koji vodi ovaj restoran stalno mijenja recepte svoje kuhinje koristeći isključivo prirodne sastojke.
Izdao je knjigu trimestrial Yemek ve Kültür koja je svjetski bestseller.
2. Baylan Pastanesi
ovaj restoran nazivaju ikonom Kadıköya kao i vlasnika Harry Lenasa. Nadaleko poznati specijalitet Kup Griye.
3. Petek Büfe
orginalni sendviči
4. Mercan Kokoreç
fast food gostionica poznata po prženim dagnjama.
Poznati kafići u Kadıköyu
* Marmara Café
* Sin Gemi
* Teras Caffe
* Beyaz Fırın - pekara
* Karga Bar (smješten u Kadife sokak zvani Barlar Sokağı)
* Oda ARKA
Priobalno područje koje je nešto malo udaljeno od Kadıköya rezervirano je za privatne vile i elitu Istanbula. Na tom potezu se mogu pronači izuzetno skupi dućani koji nisu prilagođeni običnom potrošaću.
Tu se također ne mogu vidjeti jeftini automobili, kuće, zgrade ili siromašni stanovnici Istanbula. Maleni Beverly Hills Istanbula.
U Kadikoyu se nalazi poznato kazalište Oyun Atölyesi, zatim privatna bolnica Acıbadem, Fenerbahce (nogometni stadion) gdje će se održati 2009 UEFA i Bağdat Caddesi (šoping ulica za bogate).
Svakako interesantan dio grada koji je lijepo obići ali ako je malo vremena i dana za istraživanje Istanbula, često se ovaj dio grada preskoči. Za mene i moj tim ovo je bilo linteresantno iskustvo jednako kao i istraživanje bilo kojeg drugog dijela Istanbula.
U poslijepodnevnim satima nakom detaljnog istraživanja Kadıköya uputili smo se trajektom natrag prema Eminonu i u hotel kratko odmoriti te nastaviti istraživanje Istanbula.
BEYOGLU
Taxim Square
Pogledajte kolekciju fotografija na web PANORAMIO Beyoğlu
Beyoglu se nalazi na sjevernoj strani Golden Horna (Zlatnog Roga). Do njega se dolazi preko Galata Bridge (Galata Mosta) ako se dolazi iz Sirkeci i Sultanahmeta.
Vozite se tramvajem do izlaza Karakoy. Nakon toga ulazite u metro podhodnik, hodate do Tunel Karakoy metro i tražite liniju Tunel Istiklal Cadessi.
Najjinteresantniji dio grada za turiste svakako je TAXIM.
(obje slike lijevo. Istiklal Cadessi u 22:00 sata- prva slika i u 15:00 sati- druga slika)
Obje slike sam slikao na istom dijelu ulice u dva različita vremena.
Ovo je više europsko zapadnjački dio Istanbula. Teško možete povezati stari dio Istanbula sa novim. Nove zgrade, urbani način života i moderni Turci. U starom dijelu grada (Sultanahmet) često će te naići na tradicionalne Turke čije žene sakrivaju lice feridžama a muški baš i ne znaju što je zadnja moda.
Ujedno ovaj dio grada nije toliko islamski, nego ovdje žive uglavnom židovi koji već dugo stoljeća imaju svoje dućane i to na Taximu, nekada ulica zvana Grande Rue de Pera a danas Istiklal Cadessi.
Moderan kozmopolitski dio grada koji je doživio kulturološki i arhitektonski preporod. Tu se nalaze razni konzulati, otmjeni dućani, metro, nočni život, moderni restorani i kafići te disko klubovi.
Uistinu je teško povezati Beyoglu sa ostatkom Istanbula.
Turci se oblače u skupim i finim dućanima. Vi kao turist ako se šećete casual obučeni ulicom mogli bi se na trenutak osjetiti posramljenim. Ovaj dio grada više podsjeća na zapadnjački način života te biste mogli pomisliti da se nalazite u Londonu ili New Yorku.
TAXIM
Istiklal Cadessi žila je kucavica ovog dijela grada. Široka pješačka zona u kojoj se nalaze svi mogući dućani i trgovine te restorani i kafići. Od 08:00sati do 02:00 sata u noći rijeka ljudi gmiže kao zmija ovom ulicom i da gužva ne prestaje čitavo vrijeme.
U jednom trenutku može se naći preko milion stanovnika samo u toj ulici.
Moderna ulica sagrađena je u 19.st. Kada su se u to vrijeme otvorili dućani, restorani i pješačka zona ulica je prozvana Parizom Istoka.
Ulica započinje Taxim trgom oko kojeg se nalazi kružni tok za vozila i krcat je autobusima i taxijem. Šetnja ulicom je izuzetan doživljaj. Preko dana ulica je savršena za šoping a navečer za šetnju i večeru u nekom restoranu. Kasnije se može zalomiti u nekom od pubova ili klubova.
Oko ove ulice nalazi se puno manjih ulica koje su također zanimljive za istraživanje. La rue Francaise naprimjer je ulica malenih restorana i vrlo romantična navečer. Zatim Buyukparmakkapi Sokagi , Nevizade Sokak, Asmalimescit itd
Tünel Square
Do Istiklal Cadessi se dolazi tramvajem iz Sultanahmeta te se presjeda na Tunel metro na Tunel trgu.
On se nalazi na jugozapadnom kraju Istiklal Cadessi. Tunel metro je podzemna željeznica koja vozi jednu stanicu uz brdo do Istiklal Cadessi.
Oko trga nalazi se poznata Galata Mevlevihanesi (derviš plesna škola), Galipdede Caddesi- ulica u kojoj se prodaju razna glazbala, te razne druge radionice i na kraju švedski konzulat (nebitno ali čisto kao orjentir).
Galatasaray Square
Nalazi se na pola puta između Taxim trga i Tunel trga. Ulica je dobila ime po Galata palači.
Palača je lako prepoznatljiva po ogromnim pozlaćenim željeznim vratima.
Pored trga se nalazi Çiçek Pasaji(cvjetni prolaz) ispunjen tavernama te Beyoglu Balik Pazari (ribarnica).
Çiçek Pasaji
In mjesto večernjeg druženja. Prolaz je u obliku slova L a prolaz pripada zgradi Cité de Péra, jedna od prvih izgrađenih zgrada za vrijeme otomanskog carstva u europskom stilu. U prizemlju su smještene trgovine a uredi na katu.
Cvjetni prolaz je naziv koji je ostao od 1950. jer se u jedno vrijeme ovdje prodavalo cvijeće u svim dućanima. Kasnije su cvjećarne propale a zamjenili ih kafići i restorani.
Galata Kulesi ili Galata Tower (toranj).
Vidljivi toranj iz 1348., 66m visok. Na gornjem dijelu tornja nalazi se restoran i od tuda se pruža fenomenalan panoramski pogled.
Do tornja se dolazi pješice tako da ako dolazite sa gornje strane (trg Taxim) hodate samo ulicom Istiklal Cadessi do njenog kraja te produžujete ravno prema Galata mostu (nemoguće promašiti).
Hotel Pera Palas
Mesrutiyet Caddesi No. 98-100
Povijesni hotel koji je bio predviđen za putnike sa broda Orient Express. Saloni od ovog hotela često se iznajmljuju za važna društvena zbivanja.
Pored hotela nalazi se Palazzo Corpi.
Pera Müzesi
Mesrutiyet Caddesi No. 141
Ulaz TL7
poznati art muzej
Istanbul Modern Sanat Müzesi
radno vrijeme: pon.-zatvoreno, uto-sri-pet-sub-ned- 10:00-18:00, četvrtak 10:00-20:00
Od 10:00-14:00 ulaz besplatan a kasnije se plaća TL5.
Muzej suvremene umjetnosti koji se nalazi u bivšem skladištu Tophane, na južnoj obali, sjeverno od Galata Mosta.
da biste došli do muzeja, najjednostavnije je koristiti tramvaj i to prema Findikl i izaći na stanici Tophane.
u blizini se nalazi i džamija Tophane Camii i manja Kiliç Ali Pasha
BEYOGLU- POPULARNI RESTORANI
Haci Baba
Istiklal Caddesi No. 49
Popularan restoran koji se nalazi na ulici Istiklal Cadessi u dvorištu pored pravoslavne crkve Aya Triyada. Lijepa staklena terasa i ugodan ambijent. Obrok oko TL25 (uključujući i piće)
Haci Abdullah
Sakizagaci Caddesi No. 17
Nalazi se sjeverozapadno od Istiklal Cadessi i jedan je od najpopularnijih restorana u Beyoglu. Svijetao i ugodan restoran gdje poslužuju turske delicije ali ne polsužuju alkoholna pića.
Obrok košta oko TL20 (uključujući piće).
Hala
Istiklal Caddesi No 211 (prvi rest)
Çukurlu Çesme Sokak at Büyükparmakkapi Sokak (drugi rest)
Poznati restorani (ima ih dva) po manti i gözleme (vrste turskih raviola). Izuzetno popularan lokal kod domaćih stanovnika. U ovom lokalu smo večerali. prepoznati će te ga po tome što dvije žene rade tijesto u izlogu lokala, sjedeći na podu.
Çiçek Pasaji
Sklop restorana koji se nalaze u cvijetnom prolazu na trgu Galatasaray. Svi nude izvrsnu hranu ali su i skupi.
Meyhane (taverne) nalaze se u Nevizade Sokak ulica pored pasaža(prolaza). Popularne taverne gdje je cijena nešto niža nego u prolazu.
Ovdje vlada poprilična gužva i vesela atmosfera.
Cafe Markiz
Istiklal Caddesi No. 360-362
Povijesan i luksuzan restoran koji ugošćuje velike zvijezde. Izuzetno skup.
K.V.
Tünel Geçidi 10
Restoran se nalazi u prolazu Tünel Pasaji na Tünel trgu. Skuplji restoran u koji zalazi domaća krema grada.
Obrok oko TL40, piće s slasticom TL10.
BEYOGLU- POPULARNI HOTELI
Istanbul Hilton 5*,
Hyatt Regency Hotel 5*,
Divan Oteli,
Ceylan Intercontinental,
Hotel The Marmara,
Hotel Pera Palas,
Grand Hotel de Londres
Ovakav obilazak i istraživanje bilo je izuzetno naporno, no isplatilo se. Vidjeli smo skoro sve u Beyoglu što se trebalo vidjeti. Noćni život ovdje je izuzetno dobar no mi nismo više imali snage niti koraka napraviti, osim dovući se do hotela i umrijeti u krevetu.
Da mi je netko spomenuo da moram još obići koji noćni klub u Beyoglu mislim da bih se s tim nekim potukao i to zadnjim snagama.
Istanbul je ogroman, ogroman , ogroman i istražiti dobro ovaj grad trebalo bi oko 2 tjedna a ne 4 dana. Mislim da smo postigli rekord u obilaženju znamenitosti, hotela i restorana ovog grada.
Nakon ovog dana imao sam osjećaj da sam pobjedio u triatlonu, nakon što sam se borio u ringu sa mojim prijateljem boksačem Stjepanom Božićem.
Ostao nam je zadnji dan za istraživanje koji će biti puno lakši od zadnja dva. U svojoj hotelskoj sobi sam trebao sve napisati što se danas dogodilo da imam što manje posla drugi dan. No mislim da sam zaspao sa mišlju kako palim laptop koji je zapravo bio ispod kreveta…ugašen.
ČETVRTI DAN
NISANTASI
Kada domaći stanovnik kaže da živi u Nisantasi-ju, to uglavnom znači da je imućan stanovnik grada Istanbula. Nisantasi se nalazi iznad Beyoglu dijela grada i to dvije metro stanice od stanice Kadikoy.
Lijep i moderan dio, gdje nema odviše turista i sve je prilagođeno domaćim žiteljima. Nekoliko interesantnih ulica na kojima se nalaze odlični kafići i restorani te skupe trgovine D&G, Armani, Prada, DKNY, Disquared, Bulgari, Rolex itd.
Uglavnom na ulici pogotovo u večernjim satima možete vidjeti dobre automobile i puno zgodnih ljudi koji imaju osjećaj i ukus za modu.
Trendy dućani, trendy kafići i trendy ljudi. Zaboravite tradicionalne nošnje. Ovdje se nalaze ljudi koji itekako imaju novaca i nije ih sram to pokazati. Po ničemu drugom ovaj dio grada nije poznat osim po modernom načinu življenja i po imućnim stanovnicima.
Ono što me fascinira je ta raznolikost ovog grada. Od kulture do načina življenja. Svaki dio grada je centar za sebe. Svaki dio grada je jedna cjelina koja ima nepisana pravila ponašanja. Uistinu se ovdje miješa europsko zapadnjački stil života sa azijskim.
Vidi se i ogromna razlika u svijesti samih žitelja. Neki stanovnici su itekako u trendu a neki su poprilično zaostali po tom pitanju. Svatko je našao svoj kut(kvart/dio grada) za onakav način života koji mu odgovara.
Istanbul za mene predstavlja 5 malih gradova a svaki od tih gradova živi svoj život i ima svoj tempo.
Sultanahmet/Bazaar- stari centar, tradicionalni prikaz Istanbula, skupoća, povijest,
Eminonu/ Sirkeci- mirniji dio grada gdje vlada mješavina turista i domaćih, hoteli, trajektna linija, most Galata
Kadikoy-azijska udaljena strana Istanbula u kojoj se miješa radnička klasa u centralnom dijelu grada sa iznimno bogatima uz obalu
Beyoglu- moderan dio grada koji podsjeća na svaki europski grad koji vrvi turistima i gdje se nalazi noćni provod
Nisantasi- moderan i miran dio grada u kojem žive imućni stanovnici.
Uzunçarsi Caddesi
Nakon Nisantasi-ja, vratili smo se u hotel, odjavili se, ostavili kofere na recepciji i otišli obići ovu famoznu ulicu koja se nalazi nedaleko od našeg hotela.
Krenuli smo od hotela pored trajektne linije Eminönü, pored Galata mosta, Sirkeci željezničke stanice, Misir Çarsisi (tržnica začina) pa zatim Hasircilar Caddesi- krivudavom ulicom koja predstavlja mali bazaar, zatim pored Rüstem Pasa Camii da bi se našli na velikoj trgovačkoj ulici Uzunçarsi Caddesi.
Šetnja ovom ulicom jedinstveni je doživljaj. Ogroma masa ljudi koja se slijeva sa vrha brda gdje se nalazi Grand Bazaar i obrnuto. Šetnja ovom ulicom i probijanje kroz masu ljudi traje nekih sat vremena.
Osjećali smo se kao da smo upali u daleku prošlost ovog grada. Ništa se nije promjenilo. Izgled robe i dućana te prodavača definitivno ne pripada modernom svijetu kakav mi zapadnjaci poznajemo. Derutni restorani upitne higijene, dosadni trgovci koji se deru iz sveg glasa, kamenom popločana ulica puna smeća i svakakve moguće robe.
Karaköy (Galata)
Nakon ovog krkljanca i razgledavanja takozvane trgovačke ulice imali smo još vremena prošetati se Galata mostom na kojem je bezbroj ribiča pecalo i odmah tu ribu i prodavalo. Prešli smo most i našli se u Karaköy dijelu grada koji je zapravo važna točka prijevoza.
Trajekt, brod, tramvaj, bus i podzemna- sjecište svog gradskog prometa. U Karaköy dolaze brodovi i trajekti sa azijske udaljene strane grada i šireg područja Istanbula. Uz obalu pored galata mosta nalazi se nekoliko dobrih restorana koji nude dobru hranu i još bolji pogled.
Vratili smo se u hotel i zatražili da nam naruče taxi za Ataturk zračnu luku. No glavna recepcionerka je bila vrlo naporna jer nam je htjela silom uvaliti hotelski vip prijevoz koji košta 30€ a taxi košta 15€. Kada sam joj se zahvalio na ponudi i rekao neka mi ipak nazove taxi, smrtno se uvrijedila i počela nešto na turskom govoriti svom kolegi. Upitao sam je u čemu je problem?
Umjesto odgovora ponovno je rekla da trebamo uzeti njihov prijevoz.
Naravno da sam već sad bio debelo iznerviran ovakvim načinom komunikacije, da sam joj rekao da imam pravo odlučivati što ću i kako ću i da mi ne trebaju njene sugestije, nego nek se ona drži svog šanka a mene nek se ostavi sa tim pošto poto uvaljivanjem i skupljim naplačivanjem prijevoza
Bio sam iznenađen da takav fini hotel ima ovakav način komunikacije da mi silom uvale svoj skuplji prijevoz.
Nešto mi je i recepcioner rekao ali nisam shvatio. Uglavnom na meni se vidjelo da sam spreman za fizički obračun i da mi je dosta tog istanbulsko- turskog lopovluka i prodavanja magle.
Takav iznerviran sjeo sam u taxi i ubrzo smo se našli u zračnoj luci i na check inn-u za Split.
Tu sam pak ušao u konflikt sa nekim spličaninom koji je uporno htio preko reda, točnije njegova žena. Zamolio sam gospođu neka stane iza svih nas no ona je uporno govorila da će se otvoriti još jedan check inn, što se naravno nije dogodilo te je ona odlučila stati ispred mene.
Poslao sam je iza na početak reda i to pomalo grubim glasom na što se njen suprug od dva metra i sto pedeset kila sala (mislim da je čitavo janje pojeo prije nego je krenuo nazad za Hrvatsku) smtrno uvrijedio i krenuo mi se prijetiti.U svakom slučaju na tim se ljudima vidjelo da ih baš Bog nije obdario spektakularnom pameću.
Počela je gužva i krenuli smo u fizički obračun. No Fat Boy i negova žena su shvatili da imaju posla sa luđim od sebe (ja naprimjer) i otišli su na kraj reda a i policija je došla vidjeti kakva je to galama.
Spektakularan kraj putovanja, nema šta. Još ga prepričavamo.
U svakom slučaju Istanbul je nešto što treba vidjeti i doživiti izuzev Fat boya i njegove pametne žene. Želim se ovdje vratiti i malo više vremena provesti. Ono što sam definitivno zaključio dok sam se vozio u avionu, da Istanbul je sve samo ne jeftin grad. To može potvrditi moj prazni novčanik u kojeg sam gledao sa suzom u oku od tuge a ujedno i veselja jer sam bogatiji za jedno iskustvo više.
Žao mi samo što Fat boyu nisam složio kroše u gubicu. Mislim da bih bio veoma bogat iskustvom viđenog i doživljenog a duša bi mi bila na miru.
), i vrlo vrlo draga starija gospoda sa smjeskom na licu, rakijom od jabuke ( kupio sam 3dcl i propolis za 50kn - doduse trebalo je malo cjenkanja ali se isplatilo ) u ruci i uputstvima gdje se moze dobro pojesti bila mi je pak drugo iznenadenje toga kraja…
danilosinger |